Mobilni virusi

 

Danas je poznato nekoliko vrsta mobilnih virusa i neki od načina da mobitel dobije virus su slanje MMS i SMS poruka, internetski programi koji se "skidaju" (en. downloading) nakon njegove instalacije i preko Bluetootha. Virusi mogu oštetiti neke datoteke i slične dokumente te se prenositi porukama, pa imaju neke sličnosti s računalnim virusima.

Mobilni virusi su: Timifonica (znan od 2000. godine, virus se prenosio slanjem tekstualnih poruka), Trojan (znan od kolovoza 2004., prenosio se na isti način kao i Timifonica, a kreiran je pomoću igre Mosquito), Cabir (znan od srpnja 2004., prenosio se Bluetoothom, a napadao je mobitele s Symbian OS, a slao se pomoću MMS-a) , Commwarrior (kreiran u ožujku 2005., napadao je mobitele s Symbian OS, slao se pomoću MMS-a, kojim je slijedio adresar), Comwar, Duts (virus bi napadao pozivne mobitele i Pocket PCs, a napdao bi .exe datoteke i datoteke veće od 4 096 bajtova), Skulls (inficirao bi desktop i pravio korisnikove aplikacije, a napadao je mobitele koji služe uglavnom za pozive) Lasco. A (prenosio bi se Bluetoothom, a napadao bi većinom datoteke).

Mobilni telefon ili mobitel (žargonski: mob) prijenosni je elektronički uređaj za komuniciranje na veće ili velike udaljenosti. 

Glavna komunikacijska funkcija je prijenos glasa (telefon), no u novije vrijeme dodane su funkcije kao: kratke tekstualne poruke (SMS), elektronička pošta, internet, registracija kontakta, korištenje kalkulatora, sata, alarma i sličnih funkcija te slike i video, multimedijalne poruke (MMS), ali i popularni sadržaj su igre. Mobilni telefoni se razlikuju od prijenosnih telefona, po tome što imaju veći domet i nisu vezani uz jednu baznu stanicu. 

Osnovne koncepte iza mobilne telefonije izumljeni su u Bell Labs 1947.

Neki od najvećih proizvođača mobilnih telefona su: Alcatel, Audiovox, Kyocera, LG, Motorola, Nokia, Panasonic, Philips, Sagem, Samsung, Sanyo, Siemens, SK Teletech te Sony Ericsson. 

Mobilni telefoni